Bjelovarski sajam d.o.o. osnovan je 1995. godine. Vlasnici sajma su Bjelovarsko-bilogorska županija i Grad Bjelovar. Uz pomoć gospodarstva i donacije uložena su znatna materijalna sredstva kako bi se na postojećem prostoru stvorili uvjeti za organiziranje sajamskih priredbi. Ukupna površina prostora iznosi preko 200.000 m2, , a izložbenim potrebama prilagođeno je:
Najstarija priredba “Jesenski međunarodni bjelovarski sajam” održava se svake godine početkom mjeseca rujna. Na njemu sudjeluje više od 500 izlagača te 400 stočara sa stokom, a posjeti ga preko 50.000 posjetitelja. Pored toga, Sajam organizira i niz drugih događanja, kao što su: Pčelarski sajam, izložba vina i vinogradarske opreme, Proljetni sajam, Sajam cvijeća i sadnog materijala, Sajam Opg-ova i eko proizvođača, Sajam antikviteta, starina i kolekcionarstva, stručne skupove, sajam automobila i drugo.
Na priredbama Bjelovarskog sajma isplati se sudjelovati jer je to mjesto prezentacije najnovijih tehnoloških i naučnih dostignuća u gospodarstvu, a posebno u poljoprivredi, mjesto zaključivanja poslovnih ugovora i susreta gospodarstvenika.
Sajmovanje na ovim prostorima, a posebice stokom ima višestoljetnu tradiciju, koju Bjelovarski sajam želi samo nastaviti.
Pravo održavanja sajmova u kasnom srednjem vijeku bila je glavna povlastica nekog mjesta, stoga podaci iz 14. i 15. stoljeća, koji se odnose na tadašnje vlastelinstvo i trgovište Jakobove Sredice (danas Velike i Male Sredice, predgrađa Bjelovara, u kojemu su se sajmovi održavali svake srijede, upućuju na značaj ovoga kraja već u to doba. Dolaske na te sajmove olakšavala je cesta koja je prolazila od Križevaca i Rovišća prema Cigleni, Severinu, Stupčanici i Podborju, koje se zbog sajmova ondje održavanih četvrtkom zvalo i Četvrtkovac (danas je to Daruvar).
Kako početkom 16. stoljeća Jakobove Sredice gube svoju važnost, gase se i sajmovi u tom mjestu, trgovci i obrtnici sele se u nedaleki Gudovac pa on postaje trgovište u kojemu se održavaju sajmovi, sve dok mu se zbog turskih razaranja ne gubi trag i više se ne spominje u popisu poreza iz 1554. godine.
Bjelovar, koji se kao malo mjesto sa sajmovima u Roviškoj županiji spominje već početkom 15. stoljeća, tri stoljeća kasnije počinje se naglo urbanizirati. Nastavljajući tradiciju sajmova započetih u srednjem vijeku, carica Marija Terezija u 18. stoljeću, poveljom od 26. veljače 1772. godine, daje Bjelovaru sajamske privilegije kojima odobrava održavanje dva godišnja sajma (11. svibnja i 20. listopada) i tjedne sajmove svakog četvrtka. U to doba Bjelovar na sjeverozapadnom dijelu izvan grada dobiva sajmište za prodaju konja krava i sitne stoke. Od godine 1794. u Bjelovaru se održava i dvanaest mjesečnih sajmova u godini, i to svakoga prvog ponedjeljka u mjesecu.
U 19. stoljeću Reskriptom Visokoga ministarstva od 13. svibnja 1862. godine dozvoljeno je u Bjelovaru održavanje dva godišnja (čime je samo potvrđena odluka carice Marije Terezije iz 18. stoljeća) i dvanaest mjesečnih sajmova.
Godine 1908. bjelovarsko sajmište seli na novu lokaciju – na sjevernoistočni dio izvan grada, tzv. “logor”. U vrijeme Drugoga svjetskog rata, tijekom 1941. i 1942. godine, Gradsko poglavarstvo donosi niz uredbi, među kojima se nalazi i “Uredba o sajmovini i mjestovini u općini grada Bjelovara”, koja je stupila na snagu 1. siječnja 1942. godine.
Nakon završetka rata “Prva oblasna poljoprivredna izložba” u Bjelovaru održana je u listopadu 1949. godine. Stočarski dio te izložbe bio je smješten u tri paviljona (za konje, svinje, bikove i krave) podignuta u Mažuranićevoj ulici. Na toj velikoj izložbi, koju je razgledalo više od 16.000 posjetitelja, sudjelovalo je 69 seljačkih radnih zadruga, mnoge državne i zadružne ekonomije, prehrambena industrija i pojedinci, a najboljima su podijeljene brojne nagrade. Druga takva izložba održana je u Bjelovaru u rujnu 1955. godine.
Kada je riječ o izložbama, ovdje treba spomenuti i to da je 26. prosinca 1952. u Bjelovaru svoju prvu trodnevnu izložbu otvorila bjelovarska Zadruga za uzgoj i selekciju čistokrvne peradi, kunića i koza. U 127 izložbenih kaveza bila su izložena 262 primjerka.
Sljedeće izložbe stoke održane su 1967. u Bjelovaru i 1968. godine u Žabnu. Od tada se na području Bilogorske regije do 1978. godine održavaju dvije stočarske izložbe godišnje, i to jedna za općine Bjelovar, Čazmu, Đurđevac, Koprivnicu, Križevce i Vrbovec, a druga za općine Grubišno Polje, Viroviticu, Daruvar, Pakrac i Garešnicu. Pravilnik o radu Fonda za stočarske izložbe regije Bjelovar vrijedio je do 1985. godine.
Iz svega spomenutog vidi se da je održavanje stočarskih izložbi i nagrađivanje proizvođača za uspješan uzgoj kvalitetnih čistokrvnih i visokoproduktivnih grla u jednom dijelu sjeverozapadne Hrvatske na kojem su se tijekom vremena smjenjivale Bjelovarska, zatim Bjelovarsko-križevačka županija, Velika župa Bilogora te danas Bjelovarsko-bilogorska županija sa sjedištem u Bjelovaru imalo zaista dugu tradiciju pa je na drugoj sjednici Županijskog poglavarstva Bjelovarsko-bilogorske županije, održanoj 3. rujna 1993. godine, prvi župan novoustrojene županije prof. Tihomir Trnski izvjestio članove Poglavarstva o namjeri da se na bjelovarskom području opet počnu održavati stočarski sajmovi i izložbe stoke.
