Poštovane pčelarke i pčelari, dragi izlagači i svi ljubitelji pčelinjih proizvoda te ljubitelji vina i vinogradarstva, godinu bogatu manifestacijama započinjemo onom najslađom, 19. Međunarodnim pčelarskim sajmom te 10. Izložbom vina i vinogradarske opreme.
Unatoč izazovnoj godini za pčelare, drago nam je što i ove godine imamo priliku ugostiti ovako važnu manifestaciju za regiju na našem sajamskom prostoru gdje će svoje proizvode izložiti mnogi europski proizvođači.
Uz zanimljive manifestacije, osiguran je bogat niz predavanja koja će omogućiti pčelarima adekvatnu pripremu za nadolazeću sezonu, a vinarima pružiti sve potrebno za obavljanje svoje djelatnosti. Uz razgledavanje i kupovinu vinogradarske i pčelarske opreme, posjetitelji će moći i degustirati razne proizvode, a tu su i razna natjecanja.
Bjelovarski sajam d.o.o.
mr. Zlatko Salaj, dr.vet.med, Direktor
Poštovane pčelarice i poštovani pčelari, svi se veselimo našem susretu na 19. Međunarodnome pčelarskom sajmu u Gudovcu, koji će se održati 3. i 4. veljače 2024. godine.
Kao partneri i suorganizatori, čestitamo upravi Bjelovarskog sajma na 30 godina uspješnoga rada te joj od srca zahvaljujemo što nam je dodijelila priznanje za uspješnu suradnju. Svakako treba spomenuti da je prije 20 godina s organizacijom pčelarskog sajma za nas pčelare počela jedna lijepa tradicija. No ove godine ipak sudjelujemo na 19. sajmu jer smo zbog pandemije jedan morali propustiti održati.
Svakako apeliramo na sve koji mogu utjecati na poboljšanje uvjeta održavanja sajma, ponajprije na njegove osnivače, da ulože potrebna sredstva u obnovu i opremanje izložbenih prostora da bismo zajedno mogli biti konkurentni sličnim događanjima u regiji. Pritom ponajprije mislimo na poboljšanje uvjeta koje imaju izlagači i posjetitelji, a sve s ciljem postizanja što veće i bolje posjećenosti. Pozdravljamo odluku uprave Bjelovarskog sajma na čelu s direktorom Zlatkom Salajem o povratku u Upravnu zgradu, kao i ostala poboljšanja koja smo dogovorili nakon prošlogodišnjeg sajma, tijekom kojega je bilo nekih opravdanih prigovora.
Pašne prilike u lošim klimatskim uvjetima kao primjerice prošle godine, kad smo imali zeleni Božić, a bijeli Uskrs, nisu naravno donijele rekordne prinose na području cijele države. Zbog mraza i kiše većina stacionarnih pčelara u kontinentalnoj Hrvatskoj prikupila je tek neznatne viškove meda koje može staviti na tržište. Srećom, prema informacijama pčelara iz jadranske regije i drugih dijelova Hrvatske gdje nije bilo mraza, prošla je godina bila jedna od boljih unutar posljednjih nekoliko te je bilo zadovoljavajućih količina izvrcanog meda.
Nažalost, u ovim izmijenjenim klimatskim uvjetima u budućnosti ekonomsku isplativost vidimo jedino u selećem pčelarstvu, stoga već duže vrijeme razgovaramo o pomoći s nabavom vozila za prijevoz košnica.
No i probleme smanjenih prinosa meda lakše bismo preživjeli da na tržištu pčelinjih proizvoda nema enormnih količina patvorina i nelojalne konkurencije. Pitamo se i dalje gdje su inspekcije i što rade kad se još uvijek bez ikakvih problema vozimo „cestama patvorenog meda” u jeku turističke sezone i svjedočimo prevarama naših gostiju duž jadranske obale, ali i gorske Hrvatske. O cijeni meda u trgovačkim lancima od 2,99 eura da ne govorimo. Ne bi li bilo bolje da im ponudimo viškove meda koje proizvedu naši pčelari iz cijele Hrvatske? Upozoravamo na to na našim konferencijama, na sastancima u resornom ministarstvu, pišemo dopise Državnom inspektoratu, no nema rezultata. Med možemo uvesti, ali oprašivače ne možemo. Zajedno trebamo razmisliti o tome jesmo li spremni na veći pritisak.
Svima nam je jasno da pčela osim što je proizvođač najkvalitetnije hrane, koja služi za prevenciju mnogih bolesti, po svim je mjerilima ipak najkorisnija kao oprašivač. U tom je kontekstu pčelarski sektor od ključne važnosti za Europsku uniju jer znatno doprinosi društvu i s gospodarskog aspekta (s oko 14,2 milijarde eura godišnje) i s ekološkog aspekta (održavanjem ekološke ravnoteže i biološke raznolikosti) jer 84 posto biljnih vrsta i 76 posto proizvodnje hrane u Europi ovisi o oprašivanju domaćih i divljih pčela.
Pozivamo sve koji odlučuju o potporama, od Vlade Republike Hrvatske i naših zastupnika u Europskom parlamentu do Ministarstva poljoprivrede, da ulože još veće napore u savladavanju poteškoća koje su zadesile ne samo hrvatsko nego i europsko pčelarstvo, a time i ne samo hrvatsku nego i europsku poljoprivredu. Također molimo sve koji odlučuju da ne rade podjele na velike, male, kontinentalne, gorske ili otočne pčelare jer će u budućnosti svaka pčela imati nemjerljivu važnost, kao u konačnici i svaki OPG ili pčelar kojega ćemo odgovoriti od odustajanja od pčelarenja. Nadalje, ovo nije samo bitka za spas pčela nego i bitka za spas naših obitelji koje se bave pčelarstvom i za koje želimo da ostanu raditi i živjeti u Republici Hrvatskoj, za koju smo se izborili.
Zato vrlo jasno i dalje zagovaramo potpuno opravdanu i potrebnu naknadu za oprašivanje po pčelinjoj zajednici, koja će pomoći svakom pčelaru u bavljenju pčelarstvom te tako naknaditi njegov trošak u važnoj ulozi održanja pčele kao važnog čimbenika u današnjem ekosustavu. Dosadašnji model potpore kroz sektorske intervencije koristi svega 40 posto pčelara, dok ostali u tome ne sudjeluju, što smatramo nepravednim. Stoga postavljamo opravdano pitanje pred sve nas: je li vrijeme da novac koji ulažemo u željezo preusmjerimo u potporu po košnici?
Pred nama je novi naziv potpora u pčelarstvu na temelju Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike: sektorska intervencija − pčelarstvo. Iza nas je prva godina njezina korištenja, a potpuno iskorištena omotnica svjedoči da su potpore pčelarima i dalje jako zanimljive. Nedostatak je ove intervencije što i dalje nije moguće kupovati opremu tijekom cijele godine, stoga nastavljamo apelirati da se produže rokovi za kupnju. Vjerujemo da će pčelari upravo na sajmu u Gudovcu pronaći potrebnu opremu za nastupajuće pčelarske izazove i tako unaprijediti svoju pčelarsku proizvodnju.
Mjere ruralnog razvoja također pružaju priliku za dobivanje znatnih sredstava za poboljšanje uvjeta poslovanja. U Hrvatskome pčelarskom savezu stoga smo potaknuli dobivanje oznake Dokazana kvaliteta za med, a koja može pomoći pri apliciranju na natječaje za mjere ruralnog razvoja. Naravno, najprije ju trebamo iskoristiti za privlačenje naših najvažnijih partnera, a to su kupci naših pčelinjih proizvoda. Oznakom Dokazana kvaliteta i upotrebom nacionalne staklenke za med možemo ih zajedno odvratiti od kupnje meda u trgovačkim lancima i na „cestama patvorenog meda”.
Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo poljoprivrede i dalje su partneri bez čije pomoći teško možemo osigurati daljnji opstanak pčelarstva u našim krajevima. Ovom im prilikom zahvaljujemo na svemu dosad učinjenom, no postoje još dvije stvari koje treba ostvariti da bismo mogli reći da je učinjeno sve što je trebalo:
- potpora po košnici u iznosu od 10 eura
- objava nacionalnog natječaja za nabavu vozila za prijevoz pčela.
Ministrici poljoprivrede Mariji Vučković zahvaljujemo na prošlogodišnjoj odluci da pčelarima u sklopu mjere 6 pomogne u iznosu do 3 eura po košnici, što je u konačnici ispalo 2,3 eura, no ove godine očekujemo dogovorenu potporu u iznosu do 6 eura po košnici u okviru potpora male vrijednosti.
Također zahvaljujemo i predsjednici saborskog Odbora za poljoprivredu Marijani Petir što je omogućila tematsku sjednicu na kojoj se raspravljalo o pčelarstvu i koja je donijela 13 preporuka za naš sektor. Osim toga, u Hrvatskom smo saboru na temu održive poljoprivrede imali priliku sudjelovati na 120. sjednici Odbora za poljoprivredu te postavljati pitanja i sudjelovati u raspravi s europskim povjerenikom za poljoprivredu Januszem Wojciechowskim.
Poštovane pčelarice i poštovani pčelari, u vjeri da možemo više i bolje, želim vam prije svega zdravlja u novoj, nadolazećoj pčelarskoj sezoni!
Ovom vas prigodom pozivam da posjetite 19. Međunarodni pčelarski sajam, u sklopu kojega vas očekuju zanimljiva predavanja, ponovni susreti i druženja, a vjerujem da ni opreme neće nedostajati.
Medno!
Hrvatski pčelarski savez
Dražen Kocet, predsjednik
doc. dr. sc. Marin Kovačić, prof. dr. sc. Zlatko Puškadija
Fakultet agrobiotehničkih znanosti, Osijek
Ni jedan parazit koji živi ovisno o svojem domaćinu ne teži njegovu uništenju jer bi to značilo i vlastito uništenje. Primjer je ektoparazitska grinja Varroa destructor, koja s azijskom pčelom (Apis ceranae) živi u simbiozi ne nanoseći joj znatnu štetu zahvaljujući zajedničkoj evoluciji koja je pčelama omogućila minimiziranje štete od varoe. Međutim, selidbom pčela i trgovanjem pčelinjim zajednicama došlo je do globalnog širenja varoe, a naša medonosna pčela (Apis mellifera) nema razvijene mehanizme otpornosti na nju, stoga njezine zajednice bez tretmana propadaju unutar dvije-tri godine.
Danas je zaštita pčela od varoe postala ključni segment pčelarenja, koji od pčelara zahtijeva znanje i iskustvo. Međutim, konvencionalan pristup zaštite pčela od varoe dugoročno gledajući ne rješava ovaj problem, štoviše, u budućnosti se mogu očekivati sve veći problemi u zaštiti pčela upotrebom akaricidnih tretmana. Zašto je to tako? Redoviti tretmani pčelinjih zajednica s vremenom dovode do stvaranja grinja otpornih na aktivne tvari veterinarskih preparata, posebice kada se isti preparat upotrebljava uzastopno tijekom niza godina. Time se provodi sustavna i vrlo učinkovita selekcija na preživljavanje samo najboljih i najsposobnijih grinja. A budući da se grinje sparuju u uskom srodstvu (u leglu se brat sparuje sa sestrama), rezistentne grinje vrlo uspješno prenose gene na svoje potomstvo. S druge pak strane pčelama ne dajemo priliku da pokažu i razviju svojstva otpornosti, koje one dokazano imaju. Naime učinkovitim tretmanima tijekom ljeta i tijekom zime količina varoe u zajednicama svodi se na minimum te svaka zajednica gdje je tretman bio uspješan prezimi. Kao posljedica ovoga, u proljeće sve zajednice koje su uspješno prezimile, imale ona svojstva otpornosti ili ne, sudjeluju u širenju gena, ponajviše posredstvom trutova.
Ako pogledamo prirodni razvoj zajednice tijekom sezone, možemo uočiti da je najveća i najbolja strategija koju zajednica ima u borbi protiv bolesti legla prekid njegova razvoja. U našem se području to događa u pravilu dva puta tijekom godine: tijekom zime i nakon rojenja. Naravno, sam čin prekida legla tijekom proljeća nema dovoljan učinak na uspješno prezimljavanje pčelinje zajednice, posebice u današnjem načinu pčelarenja gdje se varoe zbog velike gustoće zajednica na pčelinjaku, pa i gustoće samih pčelinjaka, vrlo lako i brzo prenose. Ako nešto trebamo naučiti iz prirode, upravo ovo možemo prilagoditi suvremenom pčelarenju bez negativnih ekonomskih ili bioloških posljedica po pčele. Naime prekidom razvoja legla tijekom glavne ljetne paše u zajednici dolazi do situacije da su sve grinje na pčelama te je svaki tretman mnogo uspješniji. S druge strane, izbjegavanjem zimskog tretmana, koliko je to god moguće, tijekom proljeća u vrijeme razvoja trutova stvara se selekcijski pritisak na pčelinje zajednice, stoga će samo one koje uspiju smanjiti pritisak varoe imati uspješan razvoj i širiti svoje gene. Upravo je ovaj holistički pristup osnova projekta BeeGuards (www.beeguards.eu) programa Obzor Europa. U sklopu projekta BeeGuards tijekom idućih četiriju godina ispitat ćemo utjecaj ovoga koncepta na pčelinju zajednicu.
Ekonomika pčelarske proizvodnje (proizvodni pokazatelji)
Ekonomika je ekonomska znanost koja proučava načela i metode te praktično analizira i daje preporuke za racionalno gospodarenje raspoloživim proizvodnim resursima. To je znanost izbora i odluka. Između ostaloga, daje i mogućnost odabira pravilnog upravljanja poljoprivrednim gospodarstvom (engl. farm management).
Promatrajući proteklih sedam godina, uočavamo da se broj pčelara povećava, što znači da sve veći broj ljudi pokušava ostvariti određeni dohodak iz ove proizvodnje. S druge strane, vidljivi su loši rezultati proizvodnih pokazatelja koji su povezani s nepovoljnim vremenskim prilikama, pa tako prosječna proizvodnja meda po košnici iznosi svega 15,16 kilograma. Dobna struktura pčelara također je nepovoljna, prevladava kategorija umirovljenika, a jako je mali broj profesionalnih pčelara. U prosjeku pčelari posjeduju 50 pčelinjih zajednica i većina ih pčelari stacionarnim načinom pčelarenja. Svega 600-tinjak njih pčelari selećim načinom pčelarenja.
Da bi u ovim uvjetima pčelari donosili ispravne odluke o upravljanju proizvodnim resursima, trebaju poznavati strukturu troškova pčelarske proizvodnje, koju čine fiksni i promjenjivi troškovi.
Fiksni troškovi nastaju neovisno o stupnju iskorištenja i ne mijenjaju se s promjenom volumena proizvodnje. Tu prevladava trošak amortizacije osnovnih sredstava, održavanja strojeva i opreme te ostali neizravni troškovi. Vrijednost osnovnih sredstava mijenja se s obzirom na veličinu gospodarstva, odnosno s brojem pčelinjih zajednica kojima gospodarstvo upravlja. Vrijednost troška amortizacije osnovnih sredstava pčelarskih gospodarstava koja pčelare stacionarno na adresi stanovanja iznosi od 1,83 do 2,28 eura po kilogramu proizvedenog meda. Za razliku od njih, velik broj pčelara posjeduje izdvojene proizvodne pogone, a i određen je broj onih koji pčelare selećim načinom pčelarenja.
Promjenjivi su troškovi oni koji nastaju ovisno o proizvodnji. Možemo ih podijeliti u dva djela, a to su materijal i energija, odnosno vlastiti rad. Prosječno iznose 3,72 eura po kilogramu meda. Iz prikazanog je vidljivo da ovu proizvodnju svojim troškom ponajviše opterećuje trošak rada, koji čini 44 posto ukupnoga promjenjivog troška. Stoga možemo zaključiti da je proizvodnost po satu rada izrazito niska.
Kada smo upoznati s ukupnim troškovima ove proizvodnje, možemo iskazati cijenu koštanja proizvoda. Cijenu koštanja predstavlja zbroj troškova za jednu jedinicu proizvoda. Prosječno iznosi 3,85 eura po kilogramu proizvedenog meda.
Kada utvrdimo prodajnu cijenu proizvoda, daje se odgovor kojim prodajnim kanalima proizvod treba plasirati, a to je svakako prodaja na malo izravno krajnjem potrošaču jer su veleprodajne cijene za cvjetni med ispod proizvodne cijene. U 2023. godini iznosila je 3,8 eura po kilogramu.
Kretanje cijena u maloprodaji na poljoprivrednim gospodarstvima unutar Republike Hrvatske pokazuje znatne razlike. Tako su cijene cvjetnog meda u istočnoj Hrvatskoj iznosile od 6 do 8 eura po kilogramu, u središnjoj Hrvatskoj od 7 do 10 eura po kilogramu, a Istri i Dalmaciji od 10 do 14 eura po kilogramu.
Razlika između proizvodne cijene i prodajne cijene čini bruto dohodak gospodarstva. On je u ovakvim uvjetima proizvodnje i s ovakvim proizvodnim rezultatima izrazito nizak, stoga je potrebno pronaći rješenje za povećanje proizvodnje po jedinici, a to je moguće novim ulaganjima u promjenu načina pčelarenja.
Druga je mogućnost pronalazak novih prodajnih kanala na području Republike Hrvatske u kojima se postižu najviše prodajne cijene, to jest iskoristiti turistički potencijal. Treće je rješenje diverzifikacija pčelarske proizvodnje na gospodarstvima.
doc. dr. Janez Prešern
Kmetijski inštitut Slovenije
janez.presern@kis.si
Biologija sparivanja pčela područje je o kojem se u prošlosti mnogo istraživalo i o kojem se mnogo pisalo. Riječ je o ekstremno kompliciranom području. Novija istraživanja pokazuju da je potrebno izmijeniti neke zaključke ranijih istraživanja na kojima se temeljilo naše razumijevanje ove tematike. Ova opažanja ističu kontrolu sparivanja kao iznimno važan čimbenik u svakom uzgojnom programu.
Uzgojni su programi namijenjeni ili očuvanju ili poboljšanju neke populacije. U prvom je slučaju važno pripaziti da je sparivanje minimalno u rodu, dok se u drugom slučaju sparuje tako da je sljedeća generacija u nekim mjerenim osobinama bolja od svojih roditelja. To na primjeru medonosne pčele može podrazumijevati veću proizvodnju meda, bolju otpornost na bolest i slično. U principu nema veze koja je svrha uzgojnog programa − ako je propuštena kontrola sparivanja, uzgojni se ciljevi dostižu sporije ili se uopće ne dostižu.
Iz biologije sparivanja pčela znamo da se matica sparuje s više trutova. Ovu pojavu znanost naziva poliandrija. Prvo, čini se da je broj trutova s kojima se matica pari podcijenjen. Drugo, istraživanja su pokazala da su klasični testovi izoliranosti oplodne stanice pogrešan pristup jer matica pokazuje visoku motivaciju za sparivanje. To u prirodi znači da matica može doletjeti i do udaljenijih lokacija na kojima se sakupljaju trutovi. Također je otprije poznato da i trutovi mogu preletjeti neke geografske prepreke da dođu do matica. I posljednje, koncept DCA (dron congregation area), to jest područje sakupljanja trutova, nije fiksna struktura. I za kraj, poznato je da su unatoč svim problemima divlje zajednice pčela još uvijek prisutne, iako u mnogo manjem broju.
Dakle za dostizanje kontrole sparivanja potrebna je neka razina inovativnosti. Također je važno da se u našim geografskim uvjetima ne očekuje potpuna kontrola. Važno je da se za svrhu uzgojnog programa pronađe učinkovita metodologija procjene kontrole sparivanja matica na oplodnoj stanici. U praksi bi to značilo uvođenje metodologije u uzgojni program koja bi dala odgovor na pitanje koliko se „naših” trutova sparilo s našom maticom. Očekivani genski napredak u uzgojnom programu ovisi upravo o našoj sposobnosti da učinkovito odgovorimo na ovaj izazov. Naravno, metode sparivanja matica mogu se kombinirati u nekom uzgojnom programu, ali možda je najvažnije naglasiti da je iznimno važno pažljivo voditi pedigre.
Boris Ivanetić, LEVANTADA
Što pčelari mogu financirati kroz intervencije za ruralni razvoj Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske za razdoblje 2023. – 2027.
Predavanje će pružiti kratak pregled osnovnih informacija o ciljevima Zajedničke poljoprivredne politike kao i osnovne podatke o Strateškom planu Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske za razdoblje od 2023. do 2027. godine.
Nakon toga ćemo predstaviti četiri intervencije za ruralni razvoj iz Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske kroz koje se mogu financirati ulaganja u pčelarsku proizvodnju te natječaje koji su objavljeni.
Prezentirat će se osnovni uvjeti koje pčelari moraju ispunjavati da bi se mogli prijavljivati na natječaje iz Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske, a za objavljene će se natječaje prezentirati osnovni uvjeti prihvatljivosti, kriteriji odabira i bodovanja, prihvatljiva ulaganja te iznosi i visine potpore.
Ministarstvo poljoprivrede
Uprava za stručnu podršku razvoja poljoprivrede
mr. sc. Milorad Šubić
milorad.subic@mps.hr
Masovni pomor pčela (> 1300 košnica u dijelu Međimurja) u lipnju 2020. dokazuje koliko je „tanka” granica između uspješnoga (usmjerenoga) suzbijanja štetnika u medonosnim poljoprivrednim usjevima i katastrofalnoga događaja. Svako kemijsko sredstvo za zaštitu bilja može biti, u većoj ili manjoj mjeri, otrovno i opasno za ljude, ali i za domaće životinje, divljač, ptice, ribe i pčele! Približno 75 posto sredstava za zaštitu bilja u našoj zemlji barem je četiri puta manje otrovno od natrijeva klorida, to jest kuhinjske soli, koja se upotrebljava kao dodatak jelima, i/ili acetilsalicilne kiseline, primjerice Andola ili Aspirina, koji se kao lijek godišnje u svijetu konzumiraju u količini od 42.000 tona. Naime srednja letalna doza natrijeva klorida i acetilsalicilne kiseline iznosi približno 300. Sredstva za zaštitu bilja smiju se upotrebljavati u skladu s njihovom registracijom koju izdaje nadležno Ministarstvo poljoprivrede (u dopuštenim kulturama, u propisanoj količini i na propisan način). Djelatne tvari pesticida na zajedničkom tržištu Europske unije odobrava Europska komisija. Neke su od tih kemijskih tvari poznate i pčelarima jer ih rabe za suzbijanje neželjene varooze (primjerice amitraz ili fluvalinat). Pri ocjeni dvaju jednako otrovnih sredstava opasnost im dodatno određuje njihova formulacija, hlapivost, potom način, uvjeti i mjesto primjene te izloženost osobe koja ih aplicira. Za pčele su najotrovnija i najopasnija sredstva za suzbijanje kukaca ili insekta (insekticidi)! Od dva jednako otrovna sredstva, za pčele je manje opasno ono koje ima odbijajući (repelentni) učinak. Sve do početka 1990-ih u našoj su zemlji, ali i u svijetu, bilježeni slučajevi povremenog trovanja pčela manjih razmjera zbog nestručnog rukovanja sredstvima za zaštitu bilja. U nekim su zemljama okruženja iz neznanja i/ili nehaja početkom i/ili tijekom cvatnje poljoprivrednih kultura koje privlače pčele (primjerice uljane repice, jabuke) korišteni za pčele otrovni i opasni insekticidi (primjerice dimetoat, klorpirifos-etil, abamektin). Početkom 1990-ih u svjetskoj se poljoprivredi pojavljuju dvije nove kemijske skupine insekticida: neonikotinoidi (primjerice imidakloprid, tiametoksam, klotianidin) i inhibitori GABA receptora sinapsa (fipronil). No zbog njihove vrlo velike otrovnosti i opasnosti za pčele povlače se s tržišta Europske unije u razdoblju od 2014. do 2020. godine. U skladu sa Zakonom o održivoj primjeni pesticida (NN 46/2022), ako se provodi tretiranje pesticidom opasnim za pčele, propisane su mjere za dodatnu zaštitu pčela i divljih oprašivača.
Ivana Tlak Gajger
Zavod za biologiju i patologiju riba i pčela Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
U okviru provedbe aktivnosti međunarodnog EU projekta Najbolje prakse i inovacije za održivo pčelarstvo (Best Practices and Innovations for a Sustainable Beekeeping) uspostavljen je B-THENET centar u Hrvatskoj, smješten pri Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom prve godine provedbe projekta od pčelara su predložene pčelarske prakse vezane uz uspostavu i održavanje pčelinjaka te biosigurnosne mjere koje obuhvaćaju preventivne i kontrolne mjere protiv varooze, prikupljene EU upitnikom. Odabrane su 22 najtraženije prakse, koje su i opisane i postavljene na virtualnu platformu za razmjenu informacija, komentiranje, savjetovanje i postavljanje pitanja. Tijekom popunjavanja baza podataka opisane su prakse podvrgnute transparentnom odabiru, poboljšavanju te validacijskim postupcima posredstvom javno dostupnih internetskih platformi. Nakon završene validacije najbolje ocijenjene prakse postavljene su na platformu za dugotrajnu pohranu. Prakse se također vrednuju i distribuiraju kroz niz edukativnih aktivnosti 13 nacionalnih i tri međunarodna pčelarska centara za razmjenu znanja i vještina. U projekt se nastoji uključiti sve dionike pčelarskog sektora, pa i krajnjeg potrošača pčelinjih proizvoda. U tu je svrhu tijekom prethodnih mjeseci pripremljen i distribuiran anonimni anketni upitnik o medu i pčelarstvu. Cilj je bio procijeniti potrošnju meda u Europskoj uniji, upoznati se s navikama potrošača i njihovim interesom za pčelarstvo, a posebice za održive pčelarske prakse i proizvodnju bez rizika. Tijekom siječnja tekuće godine objavljeni su rezultati EU anketnog upitnika za utvrđivanje i prioritiziranje najpotrebnijih pčelarskih praksi oko svakodnevnog održavanja pčelinjih zajednica (20) i biosigurnosnih mjera vezanih uz američku gnjiloću (8).
Na kraju moramo podijeliti najnovije informacije o trenutačnoj rasprostranjenosti opasnih zaraznih pčelinjih bolesti na svjetskoj razini, a potom i o mogućem širenju dosad egzotičnih bolesti s azijskog na europsko područje. Tako počinje nova priča o migraciji tropileloze i novim izazovima koje uz postojeće promijenjene klimatsko-meteorološke prilike i promjene u medonosnom potencijalu tijekom godišnjih ciklusa čine veliku prijetnju europskom pčelarstvu te izazove koje čekaju pčelare, veterinarsku struku i cjelokupni sektor u budućnosti. Uvjeti za pčelarenje znatno se mijenjaju te je potrebno prilagođavati pčelarske prakse novim okolišnim prilikama, zahtjevima tržišta, ali i službi Jednog zdravlja. Primjerice, azijski žutonogi stršljen (Vespa velutina) invazivna je vrsta koja je u Europu unesena s područja Kine. Godine 2004. prisutnost ovog stršljena prvi je put zabilježena u Francuskoj, a ubrzo nakon toga invazija se proširila na više europskih država. Azijski žutonogi stršljen važan je kao štetnik u pčelarstvu zbog negativnog utjecaja predatorstva nad medonosnim pčelama, a ima i negativan utjecaj na sociološki aspekt kod ljudi. Zbog pojave stršljena V. velutina u nekim zemljama iz našeg okruženja, prošle su godine Institut za poljoprivredu i turizam u Poreču, Nastavni zavod za javno zdravstvo Istarske županije i Nacionalni referentni laboratorij za bolesti pčela Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu proveli opsežno terensko istraživanje Praćenje pojavnosti i raširenosti štetnika u pčelarstvu na području Republike Hrvatske – Vespa velutina i Vespa orientalis, no njihova prisutnost zasad nije potvrđena. Međutim, nedavno su aktivna gnijezda azijskoga žutonogog stršljena utvrđena u sjeverozapadnoj Mađarskoj (Kimle, 10. kolovoza 2023.) te u Češkoj (Plzeň, 8. listopada 2023.), što upućuje na mogućnost da na područje Hrvatske bude neočekivano unesen s kontinentalne strane zemlje.